Noli turbare circulos meos!

ULAZ SLOBODAN SVIMA DOBRONAMJERNICIMA. MOLIM VAS DA PREDRASUDE OSTAVITE PRED VRATIMA! PRED NAMA JE UZBUDLJIVO I S T R A Ž I V A NJ E....

30.11.2010.

Šta se događalo prije Velikog praska?

SVEMIR PRIJE SVEMIRA?

Naučnici su u pozadinskom mikrovalnom zračenju - MBR (Microwave Background Radiation),  koje prožima cijeli svemir, otkrili tragove zbivanja prije Velikog praska, koji bi mogli predstavljati prvu potvrdu da je svemir cikličan.

        

Jedan od najvećih savremenih astrofizičara, britanski kozmolog sir Roger Penrose sa Sveučilišta Oxford, tvrdi da je analiza MBR-a otkrila prstene koji ukazuju na mogućnost da prostor i materija nisu prvi put nastali u Velikom prasku, već da svemir u vječnom krugu prolazi kroz cikluse koje on naziva eonima.
Njegova teorija također odbacuje tzv. inflaciju, koju danas prihvaća većina naučnika. Prema njoj svemir je u prvim djelićima sekunde neposredno nakon Velikog praska prošao kroz fazu eksponencijalno brzog širenja. No sadašnji model Velikog praska ne daje objašnjenje odakle toliko niska entropija, odnosno visoko stanje reda, u stvaranju svemira (entropija je proces u kojem stanje velikih razlika postupno prelazi u stanje sve veće ravnoteže: na primjer, ako postavimo vruće i hladno tijelo jedno pored drugoga, hladno će se zagrijavati, a toplo hladiti pa će se s vremenom njihove temperature izjednačiti). Prema Penroseu to je stanje niske entropije nastalo prije samog Velikog praska, a svemir mu se širenjem na kraju ponovno vraća. Zbog nemogućnosti daljnje ekspanzije konačno se urušava i pokreće sljedeći Veliki prasak.
Dakle, Penrose i koautor ove studije Vahe Gurzadyan iz Instituta za fiziku u Erevanu, Jermenija, ne vjeruju da je svemir nastao u Velikom prasku, već da je Veliki prasak tek jedan u nizu. Svaki od praskova označio je početak novog eona, a naš je svemir jedan od mnogih u svemiru koji nastaju jedan nakon drugoga.

Sudari crnih rupa – prozori u prošlost
Penrose i Gurzadyan su u sedam godina istražili oko 11.000 lokacija kako bi pronašli mjesta na kojima su se u prošlosti sudarile velike galaksije. U tim sudarima supermasivne crne rupe u njihovim središtima su se sjedinile, a dio njihove mase pretvorio se u ogromnu energiju. Prema teoriji cikličkog svemira ista tijela prošla su kroz iste procese više puta u istoriji svog postojanja i svaki put su odašiljale udarne valove energije koja se potom širila. Dvojac je pronašao 12 mjesta s više koncentričnih prstenova u kojima je temperatura zračenja toliko značajno niža nego drugdje da predstavlja anomaliju. Prema novoj teoriji ti krugovi predstavljaju događaje s kraja prošlog eona, prije Velikog praska. Drugim riječima, krugovi nam omogućavaju da vidimo kroz Veliki prasak u eon prije našega.


      

          Tamniji krugovi označavaju sniženje temperature

Prstenovi se ne uklapaju u teoriju inflacije jer bi prema njoj temperaturne razlike u pozadinskom zračenju (pozadinsko mikrovalno zračenje predstavlja odjek Velikog praska u kojem je prije 13,7 milijardi godina nastao svemir) trebale biti nasumične (kao štu uglavnom i jesu), a ne jasno strukturiranih – kružnih oblika.

Svaki kraj – novi početak
Penroseova nova teorija također predviđa da će u dalekoj budućnosti stanje u svemiru biti slično onome na početku kada je bio gladak, a ne hrapav kao što je danas. Svemir će se proširiti do gotovo beskonačnih dimenzija, u njemu će se raspasti čak i protoni i neutroni, a nakon toga će se na njegovu mjestu iz sljedećeg Velikog praska stvoriti novi.
Fizičar Shaun Cole sa Sveučilišta u Durhamu kaže da je teorija revolucionarna, no ističe da je neki podaci očito potvrđuju.


   
'U standardnom modelu Velikog praska nema ničega cikličnoga. Svemir ima svoj početak, a nema kraj. Razumno je postaviti filozofsko pitanje: 'Šta je bilo prije Velikog praska?' Dvojac ovdje rješava problem odgovora 'ništa' pretpostavkom da je svemir cikličan', objašnjava Cole. Penrose kaže kako očekuje da će daljnja istraživanja, osobito teleskopa Planck koji vrlo precizno snima pozadinsko zračenje, potvrditi novu teoriju.

29.11.2010.

JEDAN OD SATURNOVIH ŠEZDESETAK SATELITA (MJESECA) - DRUGI PO VELIČINI - RHEA

Na Saturnovom satelitu Rhea* pronađena atmosfera bogata kisikom

Saturnov drugi po redu najveći satelit Rhea ima rijetku atmosferu koja je ispunjena kisikom i ugljen-dioksidom, potvrdili su u petak američki naučnici.

      
Ovo otkriće je dio misije NASA-e Cassini-Huygens i to je ujedno i prvi put u istoriji da je jedna svemirska sonda pronašla čvrst dokaz postojanja atmosfere koja je bogata kisikom, osim Zemljine atmosfere.

Prisutnost  egzosfere je potvrđena instrumentima svemirske sonde Cassini koja kruži oko Saturna i njegovih pratilaca.

Misija je otkrila atmotmosferu oko Rheae, drugog najvećeg Saturnovog satelita koja se rasprostire 1500 km u širinu, jako je rijetka, a održavaju je čestice visoke energije koje "bombarduju" površinu ovog mjeseca, te u atmosferu podižu atome, molekule i jone. Pronalazak je objavljen u magazinu "Science".
Gustoća kisika je oko 5 triliona puta manja u odnosu na gustoću u Zemljinoj atmosferi.


            
"Novi rezultati pokazuju da se aktivni i kompleksni hemijski procesi vezani za kisik odvijaju u solarnom sistemu a možda i u cijelom svemiru. Ovakvi procesi mogu biti preduslov za život. Svi podaci koje je prikupila sonda Cassini pokazuju da je na mjesecu Rhea prehladno i da nema tekuće vode koja je neophodna za život kakav mi poznajemo", rekao je vođa istraživanja dr. Ben Teolis.

"Otkriće ove krhke atmosfere pruža osnovne informacije kako zračenje može pokretati hemijske procese na ledenim površinama u svemiru", dodao je dr. Geraint Jones.


Rijetka atmosfera bogata kisikom čini mjesec Rhea unikatnim u Saturnovom sistemu. Titan ima veoma rijetku atmosferu bogatu azotom i metanom.

Instrumenti na sondi su registrovali gustoću kisika oko jedne milijarde molekula na 28.316 centimetara kubnih. Najgušća koncentracija ugljen-dioksida je 600 miliona molekula na 28.316 centimetara kubnih.

Čestice koje se kreću Saturnovim magnetnim poljem udaraju o površinu mjeseca rotirajući se oko planete.


Kada udare o mjesečevu hemisferu, čestice razbijaju molekule vode na površini koje se raspadaju, nakon čega se formiraju molekule kisika.


"Kisik na mjesecu Rhea se stvara od zaleđene vode na njegovoj površini, prilikom rotiranja magnetnog polja oko mjeseca usljed čega njegova površina biva zasuta energetskim česticama koje su zarobljene u tom magnetnom polju", rekao je profesor Andrew Coates.


Ugljen-dioksid potiče od "suhog leda" koji je zarobljen u maglici, ili nastaje različitim zračenjem koje djeluje na organske molekule zarobljene u smrznutoj vodi.


Ugljen-dioksid možda potiče i od materijala bogatih ugljikom koje donose mali meteori bombardujući površinu mjeseca Rhea, piše "Daily Mail".


*
Reja (također Saturn V) je prirodni satelit planeta Saturn. Unutarnji pravilni satelit s oko 1.528 kilometara u promjeru i orbitalnim periodom od 4,518212 dana. Nazvan je po grčkojbožici Reji, ženi Krona (Saturna).

http://www.dailymail.co.uk/sciencetech/article-1333294/Oxygen-Saturn-moon-Nasa-spacecraft-discovers-Rhea-atmosphere-rich-O2.html

28.11.2010.

NLO - KO TO BATA OKO MOJIH VRATA??

CUM GRANO SALIS!?

IMA LI DIMA BEZ VATRE?

Ovakve članke rijetko objavljujem iako me dotična tema mnogo zanima.  Moj "prozor" je uvijek otvoren!

                         

Sredinom novembra u razmaku od nekoliko dana iznad Teksasa, Gane i Irske – dakle na tri kontinenta - uočen je NLO koji je, po izjavama svjedoka imao slične karakteristike. Objekt je brzo mijenjao oblik i boju, piše Net.

             
U videu koji je snimljen iznad grada Hallsville u Teksasu prošle godine žena koja ga je snimala izjavila je da nije mogla dokučiti o čemu se radi jer je izgledalo kao da se objekt povećava i izgleda sve luđe.
Ona takođe tvrdi da je mijenjao boju, a zanimljivo je kako je identične karakteristike imao objekt koji je snimljen iznad Gane 14. novembra ove godine te onaj snimljen istog dana iznad Bangalorea u Indiji. Dan ranije, 13. novembra slična pojava zabilježena je iznad Ventotenea, malog italijanskog otoka.
Samo dan kasnije, 15. novembra sličan objekt uočen je i snimljen iznad Irske.
 
http://www.youtube.com/watch?v=tLRcGCucFGU&feature=player_embedded
 
 
http://www.youtube.com/watch?v=GuWZPo9tkj4&feature=fvwk
 
 
http://www.youtube.com/watch?v=-IA9gZ6fjbA&feature=related

http://www.24sata.info/lifestyle/nauka/48602-VIDEO-Identican-NLO-kratko-vrijeme-uocen-nekoliko-kontinenata.html

Iako već duže vremena skupljam ovakve podatke u arhivu    X-files, napokon odlučih da objavim i to zbog ovoga:

Nekoliko stanovnika Turske ostalo je u šoku kada su uz ptičji pjev u cik zore na nebu uočili čudnu srebrnu letjelicu.

Jedan od svjedoka spretno je – vjerojatno na prozoru kuhinje svoje kuće - uključio kameru na mobitelu i prilično dobro snimio je srebrnu zaobljenu letjelicu koja praktički nije proizvodila nikakav zvuk.
Ovaj nesvakidašnji događaj zbio se iznad grada Filled no zasad nije poznato što o NLO-u iznad Turske misle ufolozi.


            
     
U svakom slučaju ova video snimka je dovoljno dobra da se može nakon nekoliko pregleda zaključiti kako sigurno nije riječ o komercijalnom avionu ili nekoj ljudima poznatoj letjelici.

Objavljeno 25.11.2010.:

http://www.net.hr/planet-x/page/2010/11/25/0930006.html

 
  
27.11.2010.

NGC 4150 - NOVA SAZNANJA O ELIPTIČNIM GALAKSIJAMA

NAPOKON OTKRIVENA TAJNA "ELIKSIRA MLADOSTI" DREVNIH GALAKSIJA

Naučnici su otkrili da je jedan od načina na koji velike galaksije opstaju upravo gutanje njihovih manjih susjeda.
Astronomi koji su proučavali stariju eliptičnu galaksiju NGC 4150 došli su do saznanja da ona i dalje proizvodi zvijezde, uprkos tome što ima više od milijardu godina.

  
Promatranja NASA-inog teleskopa Hubble otkrila su da je NGC 4150 i dalje reproduktivna i mlada galaksija i da joj to uspijeva upravo gutanjem manjih susjednih galaksija ili uslijed, kako to naučnici vole reći, kanibalizma.
"Vjerovali smo da su eliptične galaksije završile s proizvodnjom zvijezda prije više milijardi godina, ali sada nalazimo dokaze da se mnoge zvijezde u takvim galaksijama i dalje rađaju, a da se one hrane gutanjem manjih galaksija", potvrdio je naučnik Mark Crockett sa Univerziteta Oxford koji vodi ovaj projekat na  Hubble opservatoriji.

Slike otkrivaju turbulentnu aktivnost duboko unutar srži galaksije.  Grozdovi mladih, plavih zvijezda ocrtavaju prsten oko centra koji rotira sa galaksijom.  Stelarno odgajalište je široko oko 1.300 svjetlosnih godina.  Dugačke niti prašine ocrtavaju se u silueti ispred žućkastog jezgra koje sačinjavaju starije zvijezde.
Hubble analiza boja zvijezda omogućila je da Crockettov  tim izvrši proraćun i zaključi da je porast proizvodnje novih zvijezda počeo prije nekih trilion godina što je u datom slučaju prilično noviji dogašaj u istoriji kozmologije.  Kasnije je došlo do usporavanja proizvodnje zvijezda.
Zaključeno je da eliptične galaksije poput NGB 4150 izgledaju poput normalnih eliptičnih galaksija.  Međutim, ta predstava se mijenja pod ultraljubičastim svjetlom.  Barem jedna trećina eliptičnih galaksija posjeduje plavu svjetlost mladih zvijezda.   

http://planetx.co/2010/11/hubble-captures-new-life-in-an-ancient-galaxy/

26.11.2010.

Koji 'Zemljani' mogu najduže opstati na Marsu?

TEST IZDRŽLJIVOSTI

Superotporni zemaljski organizmi – bakterije, nametnici i slični, koji se obično nazivaju ekstremofilima, prava su noćna mora za astrobiologe, koji tragaju za životom na drugim planetima.

                   
Naime, neka od tih stvorenja sposobna su preživjeti svemirske letove i teške uvjete koji vladaju na planetima poput Marsa, pa mogu kontaminirati uzorke koji se ondje uzimaju ili se čak udomaćiti na drugim planetima.
Tim američkih stručnjaka proveo je stoga istraživanje kako bi otkrio koliko dugo neki od najotpornijih 'Zemljana', poput jednostaničnih stanovnika slanih pustinja, mogu opstati u teškim uvjetima našeg crvenog susjeda.

Adam Johnson
s Indiana Universityja i njegov tim odabrali su najotpornije organizme iz najekstremnijih područja na Zemlji i na 40 dana ih izložili uvjetima kakvi vladaju na Marsu. Na popisu su se, među ostalima, našle bakterije iz sibirskog vječnog leda, jednostanični organizmi iz slanih meksičkih voda, gljivice iz slanih izvora kanadskog Arktika i nezaobilazni dugoživci (tardigrade), najotpornija višestanična stvorenja na Zemlji koja mogu preživjeti čak i svemirska putovanja u vakuumu.

            
                                                              tardigrade

'U eksperiment smo uključili cijelo mnoštvo životinja', rekao je Johnson. 'Slične studije inače se uglavnom fokusiraju na ispitivanje jednog oblika života, međutim, mi smo stvarno otvorili slavinu do kraja.'

Neka stvorenja mogu podnijeti gotovo sve

Tim je od vulkanskih bazaltnih stijena zamiješao tlo slično Marsovu regolitu. Potom ga je 12 sati pržio na 400 Celzijevih stupnjeva kako bi uništio sve organske tvari u njemu. Konačno je u tlo ubacio organizme i u plinskoj komori ih izložio atmosferi i ultraljubičastim zračenjima karakterističnim za Mars. Neke ranije studije pokazale su da su upravo ova zračenja najveći neprijatelji života na Zemlji, međutim, poznato je da već i sloj tla debljine jednog milimetra pruža prilično dobru zaštitu. Stručnjaci su očekivali da će se na niskim marsovskim temperaturama najbolje snaći stvorenja koja vole ekstremne hladnoće, tzv. psikrofili, međutim, oni su uglavnom pougibali već tijekom prvog tjedna boravka u komori.
'Temperatura i atmosfera nisu tako važne', rekao je Johnson. 'Čini se da su najvažniji čimbenici regolit i prilagodljivost organizama.' Naime, većina stvorenja uginula je od posljedica dehidracije ili kemijskog sastava tla. 'Gotovo su se mumificirali. Čini se da su upali u neko suho-smrznuto stanje', objasnio je Johnson.


                      
                                                      haloarchaee

Jedini organizmi koji su uspjeli duže preživjeti bili su višestanični dugoživci i haloarchaee, jednostanični meksički 'slanoljupci'. Dugoživci su u ekstremno nepovoljnim uvjetima sposobni usporiti svoj metabolizam čak 10.000 puta, tako da se mogu i isušiti, a da ne uginu. Na temelju rezultata eksperimenta tim je zaključio da bi oni na Marsu mogli opstati čak više od 300 dana (pogledajte video dolje).

         

Dugoživci su mikroskopska stvorenja s osam nogu koja žive u vodi. Najveći odrasli primjerci dosežu veličinu od 1,5 mm. Nastanjuju gotovo sva područja Zemlje od Himalaja, preko morskih dubina od oko 6.000 metara, do polarnih krajeva. Sposobni su podnijeti ekstremno niske temperature blizu apsolutne nule (-273 Celzijeva stupnja) te izuzetno visoke od 150 stupnjeva. Mnogi primjerci preživjeli su jedan raniji eksperiment u kojem su 10 dana proveli u vakuumu otvorenog svemira na letjelici FOTON-M3.

Metode sterilizacije treba mijenjati

Svemirske agencije trenutno koriste tehnike sterilizacije u kojima se letjelice isušuju, zagrijavaju i zasipaju kemikalijama često sličnim onima koje se mogu naći u regolitu. Međutim, svi organizmi koji prežive ovaj proces istovremeno su i najbolji kandidati za preživljavanje na Crvenom planetu.
'Ovo istraživanje pokazuje da se postojeći procesi sterilizacije trebaju preispitati kako bi se otkrile nove metode pripreme letjelica', komentirala je rezultate Margaret Race iz instituta koji traga za izvanzemaljcima SETI. 'Iznova i iznova otkrivamo mikroorganizme koji nas iznenađuju svojom otpornošću', zaključila je Race.


http://www.tportal.hr/scitech/znanost/98212/Koliko-koji-Zemljani-mogu-prezivjeti-na-Marsu.html

N.B.  Ilustracije, kao i uvijek, 
tetkainternetka :-)

25.11.2010.

Sudar galaksija zapalio najveću eksploziju zvijezda

ZVJEZDANI VATROMET

Astronomi su pomoću svemirskih teleskopa fotografisali najveću dosad viđenu eksploziju svjetla izazvanu sudarom dvije spiralnie galaksije.
Pošto  su zvijezde prekrivene gustom prašinom, cijeli je spektakl snimljen na infracrvenim  instrumentima teleskopa Hubble i Spitzer.
Naučnici tvrde da je to najsjajnija eksplozija ikada zabilježena izvan središta neke galaksije. Raniji rekord u galaksiji Antennae bio je čak 10 puta slabijeg intenziteta. Mjesta rađanja zvijezda obično se nalaze u jezgrama galaksija, u gustim nakupinama prašine i plinova, međutim, nove snimke pokazuju da njihovo intenzivno stvaranje mogu pokrenuti i galaktički sudari.


    
'Ovo otkriće dokazuje da sudari galaksija pokreću snažne procese stvaranja zvijezda izvan središta matičnih galaksija', rekla je autorica članka objavljenog u časopisu Astronomical Journal, Hanae Inami, sa Sveučilišta za napredne studije u Japanu i Znanstvenog centra Spitzer na Kalifornijskom tehnološkom institutu.
'Infracrveno svjetlo koje dominira galaksijom-domaćinom može se mjeriti s najsvjetlijim galaksijama koje se nalaze relativno blizu našeg Mliječnog puta', dodala je Inami.
Koautor studije Lee Armus iz Znanstvenog centra Spitzer kaže da je to jedan od najsvjetlijih objekata u lokalnom svemiru.
Inami, Armus i njihove kolege su  otkrili prikriveni  bljesak u interakciji galaksija poznatoj kao II Zw 096. Ovaj galaktički sudar u zviježđu Delfina, od nas udaljen oko 500 miliona svjetlosnih godina, nastavit će se razvijati još stotinama miliona godina. Njegove gravitacijske sile već su razorile spiralnu strukturu jedne od galaksija.
Najsvjetliji dio, dužine oko 700 svjetlosnih godina, tek je djelić II Zw 096 koja se proteže na oko 50 do 60 hiljada svjetlosnih godina. Na temelju podataka prikupljenih teleskopom Spitzer naučnici su procijenili da se u sudaru svake godine stvore zvijezde ukupne mase oko 100 puta veće od Sunca.

Prozor u budućnost Mliječnog puta

U stapanju galaksija zvijezde se rijetko direktno sudaraju jer su međusobno jako udaljene – čak i u naseljenim jezgrama dijele ih trilijuni kilometara. Međutim, oblaci plinova i prašine međusobno se sudaraju, prolaze jedni kroz druge poput morskih talasa, izazivaju gravitacijsko urušavanje i u gustim džepovima materije pokreću stvaranje novih zvijezda. Ova mlada vruća tijela sjaje vrlo snažno u ultraljubičastom dijelu spektra, no okolna prašina i plinovi apsorbiraju svjetlost i emitiraju je na nižim talasnim dužinama.


   

Stapanje galaksija poput II Zw 096 zanimljivo je i kao dobar uvid u sudbinu našeg Mliječnog puta koji će se kroz nekih 4.5 milijardi godina sudariti sa susjednom Andromedom. Sudar bi se mogao odvijati nedaleko od našeg planetarnog sustava, koji se nalazi na oko 2/3 puta od središta Mliječnog puta. Međutim, Sunce će tada ionako biti na kraju svoga života.



http://dsc.discovery.com/space/slideshows/cosmic-collisions/index-05.html

Simulacija sudara Mliječnog puta i Andromede

24.11.2010.

Na Suncu snimljena golema vatrena zmija

REKORDNA PROMINENCA

Autor: Nenad Jarić Dauenhauer

Kamere na NASA-inoj letjelici Solar Dynamic Observatory snimile su golemu formaciju plazme koja se izvija nad velikim dijelom Sunca.

                         
Solarna prominenca, odnosno filament proteže se stotinama tisuća kilometara u jugozapadnom dijelu sunčeve vanjske atmosfere tzv. korone.
'Prominence su sazdane od plazme. Stotinjak puta su hladnije od korone i slične su prirode kao niži sloj atmosfere kromosfera', objasnio je za tportal naš stručnjak za Sunce dr. sc.
Vršnak Bojan s Geodetskog fakulteta u Zagrebu.
'Kada se snime iznad Sunčeve površine nazivaju se filamentima i izgledaju kao tamne trake, međutim, kada se promatraju bočno iznad horizonta Sunca, doimaju se poput sjajnih perjanica.'


   
Prominence nastaju relativno brzo tijekom jednog ili nekoliko dana. Neke od stabilnijih mogu trajati više mjeseci. Kada puknu, izazivaju koronalne izbačaje mase. U sebi obično sadrže stotine milijardi tona materijala.
Procjenjuje se da je nova rekordna prominenca duga oko 600.000 kilometara. Najveća dosad zabilježena bila je duga oko 350.000 kilometara. Postoje dvije mogućnosti razvoja događaja – da prominenca pukne i pokrene solarnu oluju ili da utone nazad u Sunčevu površinu.

'Iako erupcija vjerojatno neće biti usmjerena prema Zemlji, mogla bi biti vrlo fotogenična kada goleme količine plazme odlete iznad ruba Sunca', komentirao je
Tony Phillips sa stranice Spaceweather.com.

N.B.  Video je superkratak:
http://www.youtube.com/watch?v=6fHZKRDdCg4&feature=player_embedded


http://www.tportal.hr/scitech/znanost/97596/Na-Suncu-snimljena-golema-vatrena-zmija.html

Sunce je nedavno, nakon poduljeg mirovanja, ušlo u aktivno razdoblje 11-godišnjeg ciklusa.

23.11.2010.

Kad 2069. zaigramo fudbal na Mjesecu

Vizija kolonizacije Mjeseca

Međunarodni lunarni stadion, hotel sa pogledom na površinu Mjeseca, mreža stanova i Crater City samo su neki od nevjerovatnih prijedloga dostavljenih na konkurs neprofitne organizacije SHIFTboston, koja se bavi planiranjem gradnje urbanih prostora.


       
  
Zanimljive ideje mladih i kreativnih dizajnera o kolonizaciji Mjeseca predstavljaju prijedloge rješavanja ozbiljnih problema poput gladi i potrošnje energetskih resursa na Zemlji.
Izvršna direktorica SHIFTbostona, Kim Poliquin, objašnjava da je danas arhitektura postala dio astronautike.

Istaknuto je da Zemljani ne mogu računati na formiranje svemirskih kolonija sa crteža za još barem pola stoljeća, ali je značajno uvidjeti koliko se ovdje prožimaju arhitektura i inžinjering.

 
 
   Pristigli radovi smatraju se "vježbom vizije", a pobjednički je koncept masivnog satelita koji bi prikupljao solarnu energiju i slao je na Zemlju Bryne Andersen, studentice Univerziteta Columbia.

 

  
Među oku posebno prijatnim dizajnerskim rješenjima su i ogromni stadion na kojem bi se održavale međunarodne sportske igre na neutralnom terenu, a kojeg su osmislili studenti ahitekture državnog Politehničkog univerziteta California u San Luis Obispu.

 

Član žirija koji je ocjenjivao pristigle radove, Madhu Thangavelu, smatra da je svemir "savršeno mjesto za kreativno zamišljanje nemogućeg". I autori ideje stadiona priznaju da su bili inspirisani naučnom fantastikom iz "Ratova zvijezda", "Matrixa" i "Trona".

 

Direktorica Poliquin uvjerena je da bi kreatori projekta stadiona na Mjesecu jednog dana mogli učestvovati u izgradnji takvog objekta.
"To je u potpunosti moguće", smatra ona. "Samo moramo biti spremni da u to uložimo novac. Recimo da će se to najvjerovatnije i dogoditi, samo ne znamo kada."


http://shiftboston.blogspot.com/2010/11/notably-unique-submissions.html
22.11.2010.

Puni mjesec je pun električnog naboja

OPREZ, VISOKI NAPON!

Kada ove nedjelje na nebu bude puni Mjesec vjerojatno nećete osjetiti ništa posebno, međutim naučnici tvrde da bi stvari bile znatno drugačije kada biste stajali na tlu Zemljinog satelita

                 
Nova istraživanja japanske sonde otkrila su da se za uštapa na površini Mjeseca, dok on juri kroz tzv. Zemljin magnetski rep, razvija snažno električno polje.
Zemljino magnetsko polje stvara mjehur koji se naziva magnetosfera i štiti nas od solarnih vjetrova – nabijenih čestica plazme koje stižu sa Sunca. Kako vjetar puše, magnetski mjehur se razvlači i oblikuje tzv. magnetski rep. On se proteže dalje od Mjesečeve orbite i uvijek je okrenut u suprotnom smjeru od Sunca. S druge strane, mi Mjesec vidimo kao pun kada se on na svojoj orbiti nalazi tačno na suprotnoj strani od Sunca, dakle unutar magnetskog repa.
Električni naboj Mjeseca otkrio je japanski lunarni orbiter Kaguya. Letjelicu je 2007. lansirala Japanska svemirska agencija (JAXA). Kaguya je 20 mjeseci istraživanja provela u orbiti na oko 100 kilometara iznad Mjesečeve površine, a prošle je godine namjerno srušena na mjesečevo tlo. Njezin instrument Magnetic field and Plasma experiment (MAP) zabilježio je da površina Mjeseca za uštapa apsorbira elektrone relativno visoke energije. Zahvaljujući ovom procesu u prva tri metra iznad tla stvara se jak elektrostatički naboj. Mjesec u to vrijeme prolazi kroz tzv. zavjesu plazme koja se prostire sredinom repa. Budući da nema svoje vlastito magnetsko polje, njegova je površina izložena zarobljenim česticama solarnog vjetra koje rotiraju unutar te zavjese.

            

'Zabilježili smo relativno snažno električno polje oko Mjeseca kada on prolazi kroz Zemljinu magnetosferu, međutim izvori ovog polja još su nejasni', rekao je Yuki Harada sa Sveučilišta u Kyotu. 'Vjerujemo da bi pojava mogla biti povezana sa svojstvima plazme i magnetskog repa u Zemljinoj magnetosferi te s interakcijom između Mjeseca i plazmi.'
Naučnici strahuju da bi ove promjene naboja mogle predstavljati opasnost za instrumente i letjelice s ljudskom posadom. Najveće štete, osobito na lećama i elektronici, mogle bi izazvati abrazivne čestice mjesečeve prašine koje bi pokrenuo statički elektricitet te neočekivana električna pražnjenja.


 Geophysical Research Letters.

 
21.11.2010.

PROZOR U TEMELJE SVEMIRA

Prvi rezultati LHC-a već

ruše neke fizikalne teorije

Znanstvenici koji rade na eksperimentu ALICE Velikog hadronskog sudarača (LHC) objavili su prve rezultate svojih istraživanja sudara iona olova.

   
Dvije studije - od kojih jedna otkriva broj čestica nastalih u sudarima, a druga tok, odnosno kretanje nastalih sustava - objavljene su na web stranici
arXiv.org. Iako se temelje na relativno malom uzorku podataka prikupljenih u prvih nekoliko dana eksperimenta, obje ruše neke od teorija o ponašanju temeljnih sastojaka svemira.
U prvoj su znanstvenici pobrojali nabijene čestice stvorene u frontalnim sudarima nekoliko tisuća iona olova. Rezultati pokazuju da je u sudarima iona nastalo oko 18.000 čestica, što je oko 2,2 puta više nego u sličnim sudarima zlata u Relativističkom sudaraču teških iona (RHIC) Nacionalnog laboratorija u Brookhavenu.

Većina teorija predviđala je stvaranje znatno manjeg broja čestica od ostvarenog u ALICE-u zbog neobičnih svojstava kvarkova i gluona od kojih je sastavljena jezgra atoma – u ovom slučaju olova.


           
'Zamislite da imate povećalo dovoljno jako da vidite jezgre olova', rekao je član eksperimenta
John Harris sa Sveučilišta Yale. 'Kada gledate manjim povećanjem, vidite tri kvarka i nekoliko gluona. Kako pojačavate povećanje, vidjet ćete isti broj kvarkova, ali sve veći broj gluona. Kada sudaramo ione na većim energijama LHC-a (trenutno 13 puta većim od onih u RHIC-u), istražujemo manje veličine i udaljenosti kao s jačim povećalom, a gluoni igraju važnu ulogu u tim zbivanjima', objasnio je Harris.

             
Neki od teorijskih fizičara predvidjeli su da postoji gornja granica broja gluona koji se mogu smjestiti u određeno područje. Dakle, u određenom trenutku broj gluona koji se sudaraju trebao bi doći do zasićenja i čestice se više ne bi trebale stvarati. Međutim, nova mjerenja ALICE-a otkrivaju da ta granica, čak i ako postoji, u LHC-u još uvijek nije dostignuta.

Druga je studija pokazala da se kvark-gluonska plazma - koja nastaje u sudarima što nisu izravni, već malo izvan centra – ponaša kao skoro idealna tekućina, a ne kao plin, kako su neke teorije predviđale. 'Možemo reći da se sustav definitivno ponaša kao tekućina', rekao je dr. Harris.

Stručnjaci ističu da rezultate, iako su konačni, ipak treba temeljito proučiti i teorijski protumačiti.

Sudari iona olova u LHC-u odvijaju se na najvećim dosad ostvarenim energijama od 574 TeV i stvaraju temperaturu oko 100.000 puta veću od one u središtu Sunca. LHC je nedavno uspio stvoriti prve male uzorke velikih praskova, a institut CERN, u sklopu kojeg sudarač radi, ovih je dana objavio da je po prvi put zarobio atome antimaterije.
Istraživanja su predstavljena u časopisu
Physical Review Letters.


 

20.11.2010.

Otkrivena prva planeta koja potiče van naše galaksije

PLANETA-"STRANAC" KRUŽI OKO UMIRUĆE ZVIJEZDE

Astronomi su otkrili prvu planetu koja potiče iz neke druge galaksije, a ne našeg Mliječnog puta, javio je u četvrtak BBC. Planeta slična Jupiteru dio je sazviježđa  koje je nekada pripadalo jednoj patuljastoj galaksiji, a postalo je dio Mliječnog puta pošto je naša galaksija "progutala" tu patuljastu galaksiju.

 
Zvijezda HIP 13044 je od Zemlje udaljena 2.000 svjetlosnih godina, a nalazi se u sazviježđu Fornaks, vidljivom sa južne polulopte. Planeta je otkrivena pomoću teleskopa u Čileu.
Do sada je otkriveno skoro 500 planeta van Sunčevog sistema, ali sve su porijeklom iz Mliječnog puta. Ova planeta kruži oko zvijezde koja pripada jednom zvjezdanom nizu, za koji je utvrđeno je ranije pripadao zasebnoj patuljastoj galaksiji. Mliječni put je prije  šest do devet milijardi godina progutao tu galaksiju za vrijeme "međugalaktičkog kanibalizma".

Procijenjeno je da je masa nove planete za četvrtinu veća od mase Jupitera, a ona kruži blizu matične zvijezde, oko koje obiđe za svega 16.2 dana. Planeta je nastala u ranim danima tog sistema, prije nego što je došlo do spajanja s Mliječnim putem. Ovo otkriće može da pruži uvid u to kako će vjerovatno izgledati posljednji dani našeg Sunčevog sistema.
Zvijezda HIP 13044 bliži se kraju svog života, a pošto je sagorjela sav vodonik iz jezgra pretvorila se u "crvenog diva" i u međuvremenu vjerovatno progutala manje stjenovite planete slične Zemlji.

"Ovo otkriće je posebno zanimljivo kada se uzme u obzir daleka budućnost Sunčevog sistema. Očekuje se da će i Sunce postati crveni div za oko pet milijardi godina", rekao je vođa istraživanja Džoni Setiavan sa astronomskog instituta Maks Plank.

      

                                                                    HIP 13044

Ovo je prvi put da su astronomi otkrili planetarni sistem u zvjezdanom nizu vangalaktičkog porijekla. Pretpostavlja se da je kosmička integracija donijela vangalaktičku planetu unutar našeg domašaja. Dr. Robert Mejsi iz britanskog Astronomskog društva kaže da se radi o prvim „jakim dokazima“ da postoje planete vangalaktičkog porijekla.

„Postoje razlozi da se vjeruje da su planete zaista široko raspostranjene kroz cijeli svemir, ne samo u našoj galaksiji - Mliječnom putu, već da takođe postoji na hiljade miliona njih u drugim galaksijama tamo negde. Ipak, ovo je prvi put da smo dobili čvrste dokaze za te pretpostavke“



19.11.2010.

Da li smo na korak bliže intergalaktičkim putovanjima nalik na ona prikazana u seriji i filmovima Zvezdane staze?

POSTOJI LI RAZLIKA IZMEĐU MATERIJE I ANTIMATERIJE?

Naučnici izolovali atome antimaterije

Da li smo na korak bliže intergalaktičkim putovanjima nalik na ona prikazana u seriji i filmovima Zvezdane staze? Zaljubljenici u naučnu fantastiku možda se sećaju da je svemirski brod Enterprajz iz Zvezdanih staza kao gorivo koristio antimateriju. No, antimaterija ne spada isključivo u domen naučne fantastike. Naučnicima je konačno pošlo za rukom ne samo da je izoluju, već i da je na trenutak sačuvaju, što je, kažu, mnogo važnije.

      

            ANTIMATERIJSKA KLOPKA

Međunarodni tim fizičara Evropske organizacije za nuklearna istraživanja (CERN) uspeo je prvi put da izoluje 38 atoma antimaterije, što će pomoći u boljem razumevanju Velikog praska i stvaranja Univerzuma. Naučnici su u laboratorijskim uslovima u Ženevi uspeli da dovoljno dugo, petinu sekunde, zadrže izdvojene atome antimaterije vodonika u magnetnom polju, čime su dokazali da je tako nešto moguće u laboratorijskim uslovima.
"Ovo je za nas veliki napredak, jer to znači da možemo napraviti sledeći korak koji podrazumeva poređenje materije i antimaterije", izjavio je za AP portparol naučnog tima CERN-a, američki naučnik Džefri Hengst (Jeffrey Hangst).

Fizičari već decenima pokušavaju da odgonetnu zašto je antimaterija nestala iz kosmosa. Pozitivističke teorije tvrde da je u trenutku Velikog praska, pre oko 13,7 milijardi godina, postojala jednaka količina materije i antimaterije u univerzumu. Posle toga, prem tim teorijama, materija je uspela da dobije masu u zauzme prostor iz kojeg je zatim sve nastalo, dok je antimaterija praktično nestala.

Naučnici su odavno bili u stanju da uoče pojedinačne delove antimaterije, kao što su antiprotoni, antineutroni i pozitroni. Oni su 2002. godine uspeli da, sjedinjavanjem tih čestica, naprave antiatom, ali sve do sada nije bilo moguće izolovati ga dovoljno dugo da bi bilo moguće proučavanje.

Iako je antimaterija izdvojena samo na petinu sekunde, fizičari kažu da je to sasvim dovoljno vremena za njeno proučavanje. Eksperiment je pokazao da bi antimaterija mogla da se izdvoji i na duže vreme.

"Za fizičare je petina sekunde dosta dugo - u tom periodu možemo da izvršimo sva potrebna merenja. Ono što hoćemo da izmerimo možemo da izmerimo i u milion puta kraćem periodu", za BBC objašnjava Tara Širz, fizičar sa univerziteta u Liverpulu. Fizičari su izuzetno uzbuđeni zbog uspeha ostvarenog u CERN-u, jer će im, nadaju se, pomoći da saznaju da li su neke od osnovnih pretpostavki o nastanku i prirodi svemira tačne.

18.11.2010.

NEKI "NOVI KLINCI" SE SPREMAJU ZA PUT U SVEMIR

Nasljednik Hubblea u problemima

Priredio Rinko Golubović

Projekat svemirskog teleskopa koji bi trebao u skoroj budućnosti zamijeniti NASA-inog veterana Hubblea, zapao je u teške financijske probleme.

              NASA Hubble Teleskop
                               NASA Hubble Teleskop

Dovršenje JWST teleskopa, kao i lansiranje te stavljanje u uporabu, procjenjuje se kako će koštati najmanje 6.5 milijardi dolara. U orbitu bi trebao biti lansiran do rujna 2015. godine.
Posebno povjerenstvo, koje je zaduženo za procjenu projekta, i takav scenarij nazivaju optimističnim.

Jedina svijetla točka koju je povjerenstvo navelo, jest tehnologija koja se koristi za izradu tog teleskopa, a ona se nalazi ukorak s vremenom i u vrlo dobrom stanju, piše BBC.

Primarno zrcalo teleskopa promjera je 6.5 metara, a teleskop će imati masivan štit protiv sunčevih zraka, veličine teniskog terena, koji će teleskop štititi i od zračenja sa Zemlje. Za razliku od Hubblea, koji svemir vidi samo u
oku vidljivom spektru svjetla, JWST će u svemir 'gledati' u infracrvenom spektru.
Ne samo to, JWST će moći gledati i znatno dublje i dalje u prošlost svemira, sve do samih početaka zvijezda.


                   
                    Jedna komponenta novog teleskopa

Kad se napokon i dovrši u svemir će biti lansiran ESA-inom raketom Ariane 5, na poziciju od 1.5 milijuna kilometara od Zemlje. Njegov vijek trajanja procjenjuje se na deset godina od trenutka lansiranja. Za razliku od Hubblea, njega astronauti neće moći servisirati, zbog velike udaljenosti od Zemlje.

17.11.2010.

ŽENSKI POGLED NA MAJČICU ZEMLJU KROZ OKNO SVEMIRSKE STANICE

HOME, SWEET HOME


Astronautkinja Tracy Caldwell Dyson je shvatila da ne postoji ljepše mjesto od doma kada je pogledala Zemlju sa najudaljenije tačke, iz svemira.


  Gledajući kroz prozor Međunarodne svemirske stanice (ISS), astronautkinja Tracy Caldwell Dyson se divila prekrasnom prizoru.


 
                Tracy sa ruskim astronautima

Svemirska stanica koja kruži iznad planete na udaljenosti od 350 kilometara je dovoljno visoko da je moguće vidjeti zaobljenost planete Zemlje.
Iz svemirske stanice se vide i ogromni oblaci bijele boje, kao i plavi okean. Stanica obiđe Zemlju svakih 90 minuta, a moguće ju je i vidjeti nakon zalaska sunca. Ljudi koji se nalaze ispod, mogu je uočiti u vidu svijetle tačke. Teleskopima je čak moguće vidjeti cijelu njenu strukturu.




Zanimljiva fotografija je snimljena i kada su dva ruska astronauta, Fyodor Yurchikhin i Oleg Skripochka, izašli u "svemirsku šetnju" kako bi instalirali novu opremu.

Glavni zadatak im je bio da instaliraju radnu stanicu na svemirskom servisnom modulu Zvezda koji će koristiti ruski i evropski svemirski "letači".

Yurchikhin i Skripochka nisu uspjeli da dovrše jedan od zadataka - relokaciju kamere sa jedne strane Rassvet modula n drugu stranu. "Kamera se nije mogla propisno uklopiti u svoje novo postolje" izjavio je Yurchikhin u  video javljanju preko ruske kontrolne stanice u blizini Moskve.


                      Sicilija i  "čizma" Italije

Sadašnja postava ISS je u sastavu: Rus Alexander Kaleri i Amerikanci astronauti Douglas Wheelock, Shannon Walker and Scott Kelly.
Tracy se vratila kući 25. septembra.


16.11.2010.

Znanstvenici prvi put vidjeli rađanje crne rupe

TEORIJA NA DJELU


Znanstvenici vjeruju da su po prvi put u povijesti svjedočili rađanju jedne crne rupe.

Informacije o zvijezdi udaljenoj 50 milijuna svjetlosnih godina, koja je implodirala i stvorila područje goleme gravitacije kojoj ništa ne može pobjeći, počele su pristizati prije 30 godina.
 
 

Prva promatranja proveo je 1979. astronom amater iz zapadnog Marylanda, no kasnije ih je istražio tim vrhunskih stručnjaka uz pomoć sve naprednijih svemirskih teleskopa osjetljivih na rendgenska zračenja.


Vijest je u ponedjeljak predstavljena u NASA-i.


'Dosad nikada nismo vidjeli samo stvaranje crne rupe, no sada je možemo gledati kako se razvija u dijete i tinejdžera', rekla je
Kimberly Weaver, astrofizičarka iz NASA-inog Centra za svemirske letove Goddard. 'Učenje o crnim rupama nalik je na rješavanje velike slagalice, a nove informacije pomoći će nam da se približimo potpunoj slici te pojave.'

Znanstvenici kažu da se radi o crnoj rupi mase oko pet puta veće od mase Sunca koja je nastala u eksploziji zvijezde oko 20 puta veće od naše. Kada velike zvijezde eksplodiraju ili se pretvore u supernove, za njima ostaje golema količina tvari koja se potom može urušiti, odnosno implodirati. U tom procesu konačno nastaje tijelo beskrajne gustoće bez volumena – crna rupa.


Njezino rađanje pokazuje da živimo u svemiru koji se stalno mijenja. Zvijezde se rađaju i umiru. Crne rupe nastaju, rastu i s vremenom nestaju. Vremenska razdoblja u kojima se to zbiva uglavnom su prevelika da bi ih ljudi pratili, međutim rađanje nove crne rupe dobar je podsjetnik da je svemir uvijek u mijeni.


'Za nas je normalno misliti da svemir danas postoji baš kao što je oduvijek postojao i kao što će uvijek biti', rekao je
Daniel Patnaude, astronom iz Centra za astrofiziku Harvard-Smithsonian. 'Međutim, istraživanja u posljednjih 20 godina pokazala su da se on zapravo svaki dan značajno mijenja, a ova crna rupa dramatičan je primjer toga.'

      
Teoriju o postojanju crnih rupa prvi je na temelju Einsteinove opće teorije relativnosti postavio fizičar
J. Robert Oppenheimer. Astronomi i kozmolozi danas je prihvaćaju kao dobro potkrijepljenu činjenicu. Iako su crna tijela, one i diskovi koji ih okružuju zrače snažnim sjajem jer u procesu kovitlanja i gutanja okolne materije nastaje snažno trenje, a time i elektromagnetski valovi.

Nastajanje crne rupe nagovijestila je implozija supernove 1979C u galaksiji M 100 koju je zabilježio učitelj u srednjoj školi,
Gus Johnson iz Swantona. Znanstvenici su potvrdili njegova opažanja i kasnije pratili razvoj stvari rendgenskim teleskopima poput Chandre. Supernova 1979C je tek treća zvijezda te vrste koja je izravno zabilježena sa Zemlje, tako da je postala vrlo važna za istraživanja. Iako se udaljenost od 50 milijuna svjetlosnih godina čini velikom, za svemirske proporcije to je zapravo naše najbliže susjedstvo.

http://www.tportal.hr/scitech/znanost/96507/Znanstvenici-prvi-put-vidjeli-radanje-crne-rupe.html

 
 
 
15.11.2010.

FOTOGRAFIJE IZ SVEMIRA: NOĆNA SVJETLA "ZEMALJACA"

Ljudi često dignu pogled ka nebu i dive se zvijezdama, ali i pogled ka Zemlji iz svemira predstavlja fenomenalan svjetlosni show.


 
Aurora Borealis, London i Pariz


"U udaljenosti možete vidjeti Auroru Borealis. Jasno se vide i London i Pariz, iako je iznad zapadnog dijela Engleske i Londona možete vidjeti malo magle", rekao je Doug Wheelock, astronaut koji je napravio fotografije tokom posljednjih 12 dana.



Gradovi duž rijeke Nil


Na fotografijama sa Međunarodne svemirske stanice možete vidjeti London, Pariz, Ibicu i Malorku kao i gradove duž rijeke Nil.

Na jednoj od fotografija vidi se čak i polarna svijetlost sjeverno od Velike Britanije.


Svaka fotografija prikazuje gradove kao velika čvorišta koja isijavaju svijetlost miliona wati električne energije.



Istanbul, jedini grad na dva kontinenta


Osim toga, moguće je vidjeti i Mediteransku rivijeru, od Valencije do Livorna. Na fotografijama se vidi i Nil koji se proteže kroz pustinju prema Mediteranu.

Florida noću


"Velika je razlika između mračne, izolovane pustinje i blještavih obala Nila. U daljini leži istočni Mediteran", rekao je Wheelock.

http://www.sarajevo-x.com/zanimljivosti/clanak/101111057#2

14.11.2010.

Astronomi ponovo u potrazi za vanzemaljcima

Astronomi širom svijeta pokreću novi projekat kojim žele usmjeriti teleskope prema svemiru, kako bi još jednom pokušali pronaći signal koji će potvrditi postojanje vanzemaljskog života.

Koordinirani projekt počeo je ovaj mjesec, kako bi obilježio 50. godišnjicu projekta Ozma iz 1960. godine, koji je proglašen prvim pravim pokušajem pronalaska vanzemaljske inteligencije. Takvi projekti nazivaju se "SETI", što dolazi od američkih riječi – search for extraterrestrial intelligence, ili potraga za vanzemaljskom inteligencijom.

         
           
Kao i projekat Ozma, koji je ime dobio po zemlji Oz, novi projekat zove se projekt Dorothy.

Projekat Ozma je vodio astronom Frank Drake iz SETI instituta u Mountain Viewu u Kaliforniji, a poznat je i po tzv. Drakeovoj jednačini, izračunu mogućeg borja civilizacija sa kojima bismo mogli komunicirati. Po njegovoj formuli, naučnici su izračunali da bi se moglo naći dokaze o vanzemaljskoj inteligenciji u roku od 25 godina, prenosi Index.

Drake je u saopštenju izrazio svoje zadovoljstvo zbog projekta, i rekao kako je današnja oprema puno bolja nego prije 50 godina, te da će se moći skupiti više podataka.
 

         

Obilježavanje 50 godina SETI programa, koje je počelo 5. novembra, nastavit će se do kraja mjeseca. Prvu smjenu preuzimaju astronomi u Japanu, Australiji, Južnoj Koreji, Italiji, Holandiji, Francuskoj, Argentini i SAD-u, a vanzemaljsku inteligenciju traže na nekoliko bliskih zvijezda.

Shin-ya Narusawa a Astronomskoj opservatorija Nishi-Harima u Japanu, koji je pokrenuo projekat, kaže da su dvije zvijezde iz originalnog programa Ozma, Tau Ceti i Epsilon Eridani, dvije najbliže zvijezde nalik Suncu na sjevernoj hemisferi, te da su kao takve bile idealna meta za SETI.


         
Iako je potraga za "malim zelenima" u zadnjih 50 godina dala malo rezultata, stručnjaci kažu da ne treba odustati i gubiti nadu. "U zadnjih 50 godina naše potrage nisu dale rezultate kojima smo se nadali. To je razumljivo, jer će u našem beskonačnom svemiru trebati jako dugo i jako naporno raditi dok se ne bude imalo šansu za uspjeh. To je lekcija proteklih potraga", rekao je Drake.

(24sata.info)


13.11.2010.

THE MOON PROJECT - KINA PREUZIMA ŠTAFETU OD S.A.D.

KINA OBJAVILA SLIKE LOKACIJE ODABRANE ZA ATERIRANJE NA MJESECU

   

Prve fotografije snimljene sa kineske  Chang’e-2 lunarne sonde su objavljene 8. novembra.

   

Snimci prikazuju ravnicu prekrivenu lunarnom lavom Sinus Iridium (Bay of Rainbows - Zaliv duga), predložena destinacija prvog kineskog lunarnog  rovera 2013. Kina takođe planira da na zemlju dopremi mjesečevo kamenje kada se ekspedicija vrati 2017.

Chang’e-2 je lansiran 1, oktobra i ušao je u orbitu na oko 30 km iznad površine Mjeseca 9. oktobra 2010.  Slike su snimljene sa visine od oko 6 km iznad lunarne površine na koju su se namjerno spustili. Ove najnovije fotke imaju 100 puta veću rezoluciju  od slika koje je snimio  Chang’e-1,  2007. godine.

"Slanje ovih slika dokazuje da je misija Chang’e-2 uspješna,” kaže Zhang Jiahao, direktor Centra za istraživnje Mjeseca, China National Space Administration, u svojoj izjavi za novinare.

 
 
 
 

http://krugoviuzitu.blogger.ba/arhiva/2010/10/01/2596718



12.11.2010.

VELIK KORAK ZA ROBOTIKU

NASA šalje čovjekolikog robota na Mjesec

NASA je predstavila plan prema kojem će u narednih 1000 dana lansirati čovjekolikog robota na Mjesec, uz daleko manji trošak nego da pošalje ljude.

                
Američki znanstvenici smatraju da im je zadan rok dovoljan za izgradnju potrebnog humanoidnog stroja. Robot bi stajao oko 200 milijuna dolara, a raketa oko 250, dakle ukupno oko 450 milijuna, dok bi astronautski posjet Mjesecu bio skuplji od 150 milijardi dolara. Naime, robotu ne treba zrak, hrana, niti letjelica za povratak koja je najskuplji dio letova ljudi.  

Projekt je nazvan M prema rimskoj oznaci za 1000, a koristit će isti tip robota kakav će ovih dana biti lansiran raketoplanom Discovery.


Robonaut će putovati na Mjesec u malom vozilu koje će pokretati jeftino i lagano gorivo - tekući metan i tekući kisik. Nakon slijetanja, kretat će se površinom i obavljati neke osnovne poslove gradnje i održavanja te izvoditi neke eksperimente.

Projekt M ublažit će frustracije koje je prošle godine izazvao američki predsjednik
Barack Obama ukinuvši ambiciozan projekt Constellation, u sklopu kojeg je NASA planirala poslati astronaute na Mjesec do 2020. godine.

                             
Znanstvenici se nadaju da bi snimke robota koji se šeće površinom Mjeseca mogle nadahnuti nove generacije stručnjaka, baš kao što je to učinio Apollo prije 40 godina. Pokretač projekta je Stephen J. Altemus, glavni inženjer u Johnson Space Centru (JSC) u Houstonu. Suočen sa smanjenim proračunom, on je odlučio pronaći rješenje koje bilo dovoljno zanimljivo, ali i relativno lako ostvarivo. Njegova ideja proširila se NASA-om poput šumskog požara.
Robonauta su zajedno konstruirale NASA i General Motors. Kada poleti do Međunarodne svemirske postaje, postat će prvi čovjekoliki robot u svemiru (podrijetlom sa Zemlje). Astronautima će pomagati u svakodnevnim poslovima čišćenja i održavanja, ali i u nekim eksperimentima s mikrogravitacijom, biologijom, biotehnologijom i fizikom fluida. U budućnosti bi robonauti trebali postati važni suradnici astronauta u teškim i opasnim poslovima.

'To je možda mali korak za ovog robota, no velik je za čovjekolike robote', komentirao je
Rob Ambrose, direktor odjela za robotiku, automatizaciju i simulacije u JSC-u.
Ipak, NASA-ina glasnogovornica ističe da je projekt M tek jedna od ideja te da prikupljanje sredstava još nije službeno započelo.


 

http://www.tportal.hr/scitech/znanost/94406/NASA-salje-covjekolikog-robota-na-Mjesec.html


11.11.2010.

MLIJEČNI PUT DUVA OGROMNE MJEHURE GASA I UBRZANO UMIRE

Ovako NASA ilustruje dvostruke balone visoko-energetskih gama zraka kako strše iz Mliječnog puta, a za koje se vjeruje da su skoro iste veličine kao sama galaksija.  (NASA / November 9, 2010)

     

Douglas Finkbeiner iz Centra za astrofiziku Harvard-Smithsonian u Cambridgeu u Massachusettsu i njegov tim analizirali su podatke koje je prikupio NASA-in Fermi Gamma-ray svemirski teleskop i otkrili balone koji su vjerojatno stvoreni u eksploziji formacije zvijezda što ju je davno uzrokovala erupcija supermasivne crne rupe u središtu naše galaksije.

Prema rezultatima, koji će biti objavljeni u novom broju časopisa Astrophysical Journal, mjehuri se teško mogu uočiti zbog visoko-energetske magle koja nastaje u interakciji elektrona i protona sa svjetlom i međuzvjezdanim plinovima. Međutim, kada je tim eliminirao njezin utjecaj, otkrio je da se iznad i ispod ravni naše galaksije postoje dva golema balona veličine oko 25.000 svjetlosnih godina, što je oko četvrtine promjera Mliječne staze. Procjenjuje se da svaki od mjehura sadrži energiju oko 100.000 zvijezda supernova.
Finkbeiner i njegovi kolege vjeruju da su mjehuri nastali kombinacijom eksplozija supernova u populaciji golemih zvijezda koje su napuhale balone te djelovanja crne rupe koja je u njima pokrenula gama zračenje.

Teorijski fizičar
David Spergel sa Sveučilišta Princeton smatra da je glavni uzrok nastanka mjehura golema crna rupa u središtu naše galaksije mase četiri milijuna puta veće od našeg Sunca. Poznato je da supermasivne crne rupe u drugim galaksijama pokreću vjetrove i mlazove koji iz njih izbacuju teške elemente i plinove.

Prečke ubrzavaju smrt galaksija

Jedno drugo istraživanje poznato kao
Galaxy Zoo otkrilo je da velika nakupina zvijezda u središnjoj prečki Mliječne staze najvjerojatnije ubrzava formiranje zvijezda i, kako one troše zalihe materijala, njezinu konačnu smrt.

          

Galaxy Zoo je astronomski projekt u kojem brojni stručnjaci, ali i amateri iz cijelog svijeta nastoje klasificirati više od 60 milijuna galaksija. Njegova druga, naprednija verzija pokrenuta je u veljači 2009. godine, a temelji se na ideji da je ljudski mozak uspješniji i brži od računala u funkcijama prepoznavanja. Za sudjelovanje u projektu nije potrebno nikakvo posebno astronomsko obrazovanje.

Na temelju prikupljenih podataka znanstvenici su pretpostavili da prečke u središtima galaksija potiču stvaranje velikih plavih zvijezda kratkog vijeka te da hrane masivnu crnu rupu plinovima i prašinom. U tom procesu prečke brzo gutaju materijale za stvaranje zvijezda, pa ostaje samo mrtva galaksija ispunjena crvenim, blijedim zvijezdama.


'Što su galaksije starije, sve češće u njima nalazimo prečke', objasnio je jedan od voditelja projekta
Kevin Schawinski, astronom sa Sveučilišta Yale. Tim je zaključio da postoje dva moguća scenarija. Prema prvom, prečke ubrzavaju razvoj galaksija, dok su prema drugom one proizvod starenja galaksija. No Schawinski smatra da dostupni podaci govore u prilog prvome scenariju.

'Čini se da prečke potiču trošenje zaliha plinova tjerajući galaksije prema pasivnom stanju u kojem prestaje stvaranje zvijezda', zaključio je Schawinski.


Rezultati ovog istraživanja predstavljeni su u novom broju časopisa
Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.

http://www.latimes.com/news/science/la-sci-1110-energy-bubbles-20101110,0,5062292.story


10.11.2010.

PITAM SE, PITAM SE: ZNA LI LIJEVA RUKA ŠTA RADI DESNA????!!!

PENTAGON NE DAJE OBJAŠNJENJA

Misteriozna raketa prestravila Amerikance

U ponedjeljak ujutro na nekoliko različitih snimki dokumentirano je
lansiranje misteriozne rakete ili projektila koje Pentagon ne može objasniti
.

              

Helikopterom redakcije vijesti CBS-a snimljen je prizor u južnoj Kaliforniji koji izgleda kao trag projektila koji se uzdiže iz oceana i udaljava oko 56 km u zrak.

'U ovom trenutku sve ukazuje na to da obrambene snage nisu bile umiješane u ovo lansiranje', rekao je glasnogovornik Pentagona Col David Lapan.


Pentagon, inače, ovaj događaj ne smatra nikakvom prijetnjom. 'Do sada nismo pronašli nikakvo objašnjenje za ovaj događaj', rekao je Col Lapan i dodao da čine sve kako bi shvatili što se dogodilo.


Autor: tportal.hr/BBC

 
09.11.2010.

PROZOR U RAĐANJE SVEMIRA

LHC stvorio prve male "velike praskove"

Stručnjaci koji rade na Velikom hadronskom sudaraču (LHC) juče su proslavili prve sudare iona olova u kojima se reproducira stanje svemira kakvo se smatra da je vladalo neposredno nakon velikog praska.



Početak eksperimenta ALICE, nakon sedam mjeseci uspješnih sudara visokoenergetskih protona, označava novu fazu u radu LHC-a.

'Jako smo uzbuđeni zbog ovog ostvarenja', rekao je dr.
David Evans sa Sveučilišta Birmingham. 'U sudarima su stvoreni minijaturni veliki praskovi s najvišim temperaturama i gustoćama dosad. Ovi se procesi odvijaju u sigurnom kontroliranom okolišu u kojem smo stvorili temperature koji prelaze deset trilijuna stupnjeva, dakle milijun puta su više od onih u središtu Sunca', rekao je dr. Evans.

'Na tako visokim temperaturama čak i protoni i neutroni od kojih se sastoje jezgre atoma otapaju se i stvaraju vruću juhu kvarkova i gluona poznatu kao kvark-gluonska plazma. Fizičari se nadaju da će proučavanjem te plazme saznati više o tzv. snažnoj sili, jednoj od triju fundamentalnih sila prirode. Snažna sila nije zaslužna samo za održavanje jezgara atoma na okupu, već i za 98 posto njihove mase. Veselim se proučavanju malenog dijela tvari koja je ispunjavala svemir milijunti djelić sekunde nakon velikog praska', objasnio je dr. Evans.


   

*Detektor ALICE težak 10.000 tona posebno je dizajniran za istraživanje ekstremnih uvjeta koji nastaju u sudarima iona olova. Ti sudari odvijaju se pri energijama od 2,76 TeV po nukleonskom paru što je 14 puta više od dosadašnjeg rekorda koji je držao Relativistic Hevy Ion Collider (RHC) u Brookhavenu u SAD-u.


Stabilni sudari postignuti su jutros u 11 sati i 20 minuta, a nedugo nakon toga detektori su već rekonstruirali putanje tisuća čestica koje su u njima nastale. Razvoj događaja u eksperimentima ALICE i CMS sada se može pratiti na posebnim stranicama.

http://www.symmetrymagazine.org/breaking/2010/11/08/first-lead-ion-collisions-in-the-lhc/

http://sseos.lbl.gov/Alice/Text/intro.html



Simulacija velikog praska u LHC-u


08.11.2010.

PUT OKO SVIJETA: OD NJUJORKA DO SIDNIJA ZA MANJE OD TRI SATA:

"HIPERSONIČNI" MLAZNJACI BI PUTOVALI BRZINOM
PET PUTA VEĆOM OD SVJETLOSTI



NASA planira izgraditi nadzvučni avion koji će letjeti kroz Zemljinu atmosferu čak pet puta brže od brzine zvuka i smanjiti dužinu putovanja oko Zemlje na maksimalno nekoliko sati. Putovanje tom brzinom skratilo bi let od New Yorka do Sydneya s današnjih 21 sat na maksimalno dva i pol sata.

Prema NASA-inom prijedlogu za 2010., za ovaj  projekat bi trebalo u iduće tri godine izdvajati pet miliona dolara  godišnje.
Cilj je stvoriti nadzvučnu letjelicu koja će ljude moći prevoziti kroz Zemljinu atmosferu, a da se pritom može sigurno prizemljiti.

Inženjeri će proučavati ulazak u atmosferu, slijetanje i ateriranje pri tolikoj brzini. U NASA-i su svjesni svih izazova koji su pred njima u izgradnji ovakvog prevoznog sredstva. Hipersonični avion
je svjež  koncept i nastavlja se na ideju Concordea koji je letio dva puta brže od brzine zvuka.
Ovakvi zrakoplovi trebali bi letjeti na temelju "scramjet" motora. To su nadzvučni motori koji koriste kisik iz atmosfere i gorivo.


           

 
Naučnici se nadaju da će upravo jedan ovakav motor uspjeti integrisati u novu generaciju nadzvučnih aviona, piše Daily mail.

http://www.dailymail.co.uk/sciencetech/article-1326618/Nasa-develop-hypersonic-jets-travel-5-times-speed-sound.html

07.11.2010.

NASA snimila komet iz velike blizine

U sklopu misije EPOXI, NASA-ina sonda Deep Impact uspjela se približiti kometu na svega 700 kilometara i napraviti dosad neviđeno kvalitetne fotografije.

                           
Sonda Deep Impact proletjela je u četvrtak pokraj kometa Hartley 2 i snimila visokokvalitetne fotografije tog svemirskog tijela. Ovo je već drugi komet koji je posjetila sonda Deep Impact, a sveukupno peti put da NASA iz velike blizine posjećuje neki komet, no ni jedna sonda nikad nije došla ovako blizu tom tipu svemirskog tijela.

    
'Lijepo je vidjeti Hartley 2 iz ovakve blizine', izjavio je Tim Larson, voditelj projekta EPOXI pri NASA-inom Jet Propulsion Laboratoryju.

        


 Video, koji možete vidjeti malo niže, sastavljen je od fotografija koje je Deep Impact snimio dok je prolazio pokraj Hartleyja 2.

http://www.theatlantic.com/technology/archive/2010/11/nasa-mission-completes-flyby-of-comet-hartley-2/66122/

http://www.sciencecodex.com/deep_impact_spacecraft_to_make_last_swing_by_earth_on_way_to_second_comet


06.11.2010.

Zemlji će trebati 100.000 godina da se oporavi

Stručnjaci upozoravaju:

Globalno zagrijavanje uzrokovano stakleničkim gasovima toliko je štetno za Zemljinu atmosferu da će joj trebati 100.000 godina da se oporavi, upozorili su geolozi.


     
Na konferenciji u Londonu okupili su se naučnici iz svih krajeva svijeta kako bi utvrdili način na koji se naša planeta ranije borila sa klimatskim promjenama.
Analizom sedimenata starih više miliona godina geolozi su utvrdili model prema kojem povećanje stakleničkih gasova vodi do promjene temperature na Zemlji i istrebljivanja vrsta.


                     
Profesor  Jim  Zachos sa Univerziteta Kalifonija tvrdi da je prije 55 miliona godina vulkanska aktivnost uzrokovala isparavanje oko 4.500 gigatona stakleničkih gasova u atmosferu, a da je to trajalo hiljadama godina.
Zbog toga se planeta zagrijala za šest Celzijusovih stepeni, uzrokujući adaptaciju, seobe i izumiranje cijelih ekosistema.


Kako se u svijetu nastavilo sa emisijom ovih štetnih gasova, procjenjuje se da će u toku nekoliko stotina godina u atmosferu biti ispušteno oko 5.000 gigatona gasova, te da bi to moglo dovesti do masovnog izumiranja vrsta, a da će Zemlji trebati oko 100.000 godina da se oporavi.

http://www.sarajevo-x.com/scitech/nauka/clanak/101102036

 
http://wattsupwiththat.com/
http://www.healourplanetearth.org/blog/


 
05.11.2010.

LHC za nekoliko dana stvara veliki prasak

RAĐANJE SVEMIRA U MALOM

Autor: NJD

Znanstvenici koji rade na Velikom hadronskom sudaraču (LHC) započeli su pripreme za izvođenje eksperimenta u kojem bi trebao nastati minijaturni veliki prasak

  
Najveći akcelerator čestica na svijetu izvodi sudare protona od 2009, a rezultati bi trebali rasvijetliti neka od temeljnih pitanja o prirodi materije.
No LHC će sada prijeći na sudare iona. Eksperiment bi trebao započeti za nekoliko dana, a trajat će četiri tjedna.

Akcelerator se nalazi u podzemnom tunelu dugom 27 kilometara na švicarsko-francuskoj granici. Njime upravlja Europska organizacija za nuklearna istraživanja (Cern). Sastoji se od četiriju različitih eksperimenata, a jedan od njih, nazvan ALICE, posebno je konstruiran za sudaranje iona olova radi istraživanja izgleda ranog svemira.

U dosadašnjim sudarima visoko-energetskih protona ispitivali su se neki drugi aspekti fizike poput postojanja i svojstava pretpostavljene čestice Higgsova bozona i teorije supersimetrije.

Glasnogovornik Cerna, dr.
James Gillies, najavio je da će se uz ALICE pokrenuti i detektori ATLAS i Compact Muon Solenoid (CMS).

               

Istraživanja bi trebala otkriti stanje i procese koji su u svemiru postojali prije 13,7 milijardi godina samo nekoliko djelića sekundi nakon što je malena kuglica goleme gustoće eksplodirala u velikom prasku. Naime, znanstvenici vjeruju da je tada materija postojala u posebnom stanju drukčijem od današnjeg.
'Materija postoji u različitim stanjima: tvar poput vode bit će kruta ako je zamrznete, ako je ostavite na sobnoj temperaturi pretvorit će se u tekućinu, a ako je zagrijete u loncu, postat će plin', rekao je dr. Gillies. 'To je sve ista tvar, no u različitim stanjima. Ako u laboratoriju iz materijala izvučete sve elektrone, dobit ćete još jedno stanje koje se naziva plazma.'

No znanstvenici vjeruju da je u prvim trenucima svemira postojalo neobično stanje nazvano kvark-gluonska plazma.

'To stanje materije nastaje kada rastopite nuklearnu tvar koja sačinjava atome i oslobodite čestice u njoj – kvarkove i gluone', objasnio je dr. Gillies.

Ako ga znanstvenici uspiju stvoriti, ono bi trebalo razjasniti kako je materija evoluirala u današnju od koje su izgrađena naša tijela.


             

'Iako će malene vatrene lopte postojati manje od 10 na -24 sekundi, temperature će biti više od 10 na 13 stupnjeva, milijun puta više od onih u središtu Sunca', objasnio je jedan od sudionika eksperimenta, dr. David Evans sa sveučilišta Birmingham.

'Na takvim rekordnim temperaturama čak će se i protoni i neutroni, sastavni dijelovi jezgre atoma, rastopiti i pretvoriti u gustu vruću juhu kvarkova i gluona.'

 http://www.tportal.hr/scitech/znanost/94630/LHC-za-nekoliko-dana-stvara-veliki-prasak.html

http://www.scientificamerican.com/


04.11.2010.

AKO GA ČUJEŠ - NIJE TE POGODIO!!!!

Novi kalkulator za predviđanje kataklizmi

Autor: NJD

Želite li znati što će se dogoditi ako veliki asteroid udari u vaš grad ili u more? Iskušajte obnovljeni program koji su stvorili stručnjaci s Purdue Universityja i Imperial Collegea u Londonu.



U tabele stranice Impact: Earth! upišite podatke o zamišljenom tijelu kao što su promjer i gustoća, a kalkulator će procijeniti razmjere razaranja - snagu eksplozije, termalnog zračenja, zračnog udara i potresa te veličinu kratera koji će nastati. Također će vam reći koliko daleko trebate pobjeći da biste preživjeli posljedice udara – da vas ne zatrpa izbačeni materijal ili ne progutaju požari.

               

Izvorni program bio je velik hit kada je prvi put objavljen, 2004. godine, a njime su se koristili i laici i stručnjaci. Mnoge organizacije postavljale su linkove na kalkulator kao na obrazovni alat.

Novi program računa neke dodatne efekte, poput visine valova tsunamija u slučaju udara asteroida u ocean, no što je najvažnije, vizualni detalji su daleko bogatiji, a sučelje je znatno lakše za rukovanje.

 
'Budući da su naše spoznaje napredovale, morali smo unaprijediti program', objasnio je dr.
Gareth Collins s Imperial Collegea.
'Jedan od najvažnijih dodataka je visina valova tsunamija na određenoj udaljenosti od udara. To je bio jedan od popularnijih zahtjeva, međutim u prvu verziju nismo ga postavili jer jednostavno nije bilo slaganja o stvarnim efektima te pojave. Otada su provedena neka kvalitetna istraživanja, tako da sada bolje razumijemo problem.'

Svake godine u prosjeku u Zemljinu atmosferu uleti tijelo veličine automobila i napravi vatreni spektakl na nebu. Jednom u 2000 godina u nju udari objekt veličine nogometnog igrališta i uzrokuje značajna razaranja, a svakih nekoliko milijuna godina udari tijelo od nekoliko kilometara koje izazove globalne posljedice.

'Stranica je namijenjena širokoj publici jer je udar nezaobilazan aspekt života na Zemlji, tako da bi trebao zanimati sve njezine stanovnike', ističe prof. Jay Melosh. 'U prošlosti je bilo velikih udara, a očekujemo da će ih biti i u budućnosti. Ova stranica pokazuje što će biti ako se to dogodi.'

http://www.tportal.hr/scitech/znanost/94597/Novi-kalkulator-za-predvidanje-kataklizmi.html

 

http://www.allvoices.com/contributed-news/5352816-asteroid-only-plausible-cause-for-dinosaur-extinctions

 


Asteroidi otkriveni u posljednjih 30 godina

03.11.2010.

Meduze osvajaju svijet

GLOBALNA EKSPLOZIJA

Autor: Nenad Jarić Dauenhauer

Drevni želatinasti stanovnici oceana u posljednje se vrijeme nezaustavljivo šire svijetom i prijete ekološkim morskim sustavima, a čini se da im klimatske promjene pogoduju, upozoravaju stručnjaci.
Znanstvenici strahuju da bi ekspanzija meduza mogla spriječiti pokušaje obnove osiromašenih populacija riba.


      

Prema istraživanju predstavljenom u časopisu Global Change Biology, uzorci prikupljeni u Irskom moru od 1970. godine pokazuju povećanje koncentracije materijala iz organizama žarnjaka, a između 1982. i 1991. zabilježene su učestale eksplozije populacija meduza.
'Čini se da je od 1994. došlo do njihova naglog porasta u Irskom moru', rekao je suautor studije
Christopher Lynam iz Environment Fisheries and Aquaculture Science (Cefas).
Njegov tim ističe da su već ranija istraživanja zabilježila promjene u morskim ekosustavima, nastale zbog nestanka najviših predatora i promjena u razmještaju i osobinama planktona. Naime, pretjerani izlov prorijedio je brojne vrste riba koje se hrane planktonima, a meduze su zauzele njihova mjesta u hranidbenom lancu i okoristile se povećanjem koncentracija hranjivih tvari. Budući da se često hrane i ribljom ikrom, osiromašene populacije riba teško se oporavljaju u područjima kojima zavladaju meduze. Broj im se posljednjih godina toliko povećao da je u nekim područjima njihova ukupna biomasa postala višestruko veća od biomase svih riba zajedno.

Štetne za ribe, opasne po ljude

Meduze nastanjuju svjetska mora već više od pola milijarde godina. Imaju malo prirodnih neprijatelja, a neka su istraživanja pokazala da u trenutku nasilne smrti izbacuju milijune jajašaca i sjemena, čime osiguravaju potomstvo. Dio života provode kao polipi vezani uz dno. Uglavnom žive u moru, međutim ima i oblika koji nastanjuju boćate i slatke vode. Iz oceana u ocean prebacuju se brodovima. Među njima ima nezasitnih proždrljivaca teških i više od 200 kilograma koji za jedan dan pojedu planktone iz vode zapremine jednog olimpijskog bazena. Druge su pak opasni ubojice, među kojima se posebno ističe malena irukandji. Njezin je otrov složen i djeluje poput kombinacije otrova škorpiona, zmije i pauka istovremeno na kožu, krv i živčani sustav, tako da još nije pronađen učinkovit protuotrov. Ubodi milijuna žarnih stanica tog stvorenja izazivaju nepodnošljivu bol, anafilaktički šok i često smrt.

Posljednjih godina zabilježene su eksplozije cvjetanja meduza u nekim europskim morima, među kojima i na Jadranu. Kod Fažane je krajem kolovoza ove godine jedan ribar izvukao neuobičajeno veliku meduzu, tešku osam kilograma i promjera klobuka oko 80 cm. Na sreću, otrov meduza uobičajenih za naše vode uglavnom nije snažan. U Jadranu je najopasnija tzv. morska mjesečina, Pelagia noctiluca. No neki hrvatski ribari žale se da sve češće ne mogu loviti jer im se mreže za kratko vrijeme napune stotinama velikih meduza.

Prije tri godine uz irske je obale zabilježena prava invazija morske mjesečnice u kojoj je uništeno veliko uzgajalište s oko 100.000 lososa. Prošle godine jedan se japanski ribarski brod težak 10 tona prevrnuo i potopio kada je na palubu pokušao izvući mrežu prepunu golemih meduza nomura.

Dr. Lynam priznaje da su istraživanja složenog djelovanja klime na populaciju meduza za sada tek u početnoj fazi, međutim ističe da rezultati potvrđuju teorije prema kojima im zagrijavanje pogoduje.

'Čini se da je temperatura površine mora najvažniji čimbenik. To ne znači da je teorija potpuno potvrđena, no čini se da zagrijavanje godi meduzama', rekao je dr. Lynam.



02.11.2010.

ŽICE SVEMIRSKE GITARE

Otkrivena tajna vibracija Saturnovih prstena

Saturnov najgušći prsten B ponaša se poput umanjenog modela spiralne galaksije, pun je sitnih satelita i pulsira neobičnim valovima, pokazale su informacije koje je prikupila NASA-ina sonda.

            

Znanstvenici vjeruju da su, zahvaljujući fotografijama koje je snimila letjelica Cassini, konačno uspjeli shvatiti mehanizam koji uzrokuje složene oscilacije u jednom od najdinamičnijih područja sustava Saturnovih prstena.
Prema izvješću predstavljenom u novom broju časopisa
Astronomical Journal, tim iz NASA-e došao je do zaključka da se prsteni ponašaju poput pulsirajuće spiralne galaksije.

Fotografije koje je snimio Cassini tijekom svojeg četverogodišnjeg istraživanja također otkrivaju uzroke formiranja raznovrsnih struktura u najgušćim dijelovima prstena. Naime, fotografije vanjskog ruba prstena B pokazuju da u njemu postoje dva uskomešana područja te niz izbočina koje strše iz prstenove ravni i po 3,5 km uvis te stvaraju sjene na njemu. Stručnjaci vjeruju da je to područje nastanjeno malenim mjesecima koji su postupno migrirali prema vanjskim dijelovima prstena i ostali zarobljeni kraj njegova ruba u području na koje djeluje gravitacija mjeseca Mimasa. Vjeruje se da je u sličnim procesima nastao i Sunčev sustav.
'Pronašli smo ono čemu smo se nadali kada je Cassini prije 13 godina krenuo na putovanje: uvid u mehanizme koji oblikuju ne samo Saturnove prstene, već i nebeske diskove puno većih razmjera - od sunčevih sustava poput našeg, sve do golemih spiralnih galaksija', rekla je
Carolyn Porco, suautorica istraživanja i voditeljica Cassinijeva tima u Space Science Institutu u Boluderu u SAD-u.
Od prolaska NASA-ine sonde Voyager pored Saturna 1980. i 1981, znanstvenici znaju da je vanjski rub Saturnova prstena B formiran u rotirajući oblik nalik na spljoštenu loptu za ragbi pod Mimasovim snažnim gravitacijskim utjecajem. Naime, Mimas mijenja oblik orbita čestica u prstenu iz kruga u elipsu i time u njemu uzrokuje rezonancije. Međutim, već je tada bilo jasno da Mimas sam ne može biti uzrok složenih zbivanja u prstenu.


        

Nove analize tisuća Cassinijevih fotografija otkrile su da ondje postoje još najmanje tri dodatna uzorka valova, odnosno oscilacija koje ne uzrokuju mjeseci, već su nastale same od sebe zato što je prsten dovoljno gust i ima dovoljno oštar rub za kretanje slobodnih valova koji se potom očituju u pulsiranju ruba (pogledajte video dolje).
'Ove oscilacije nastaju iz istih razloga zbog kojih vibriraju žice gitare kada ih trznemo', rekao je autor članka
Joseph Spitale. 'I prsten ima svoje prirodne frekvencije koje je Cassini zabilježio.'
Astronomi smatraju da slične oscilacije postoje i u drugim sustavima svemirskih diskova kao što su spiralne galaksije i protoplanetarni diskovi oko obližnjih zvijezda. Međutim, kretanja u tim udaljenim sustavima ne mogu se izravno vidjeti te su znanstvenici u istraživanju oscilacija koristili računalne simulacije, a da u prirodi nisu pronašli potvrdu svojih rezultata. Sada se to konačno promijenilo. Nove snimke otkrile su da malene valove koji se mjere u stotinama metara u nekim gustim dijelovima prstena uzrokuje takozvana pretjerana stabilnost viskoznosti. U tom procesu čestice prstena malenim nasumičnim kretnjama daju energiju koja stvara valove i uzrokuje njihov rast. Isti proces objašnjava i druge kaotične valovite oblike čija širina varira od nekoliko desetaka metara do stotina kilometara.


     
'Obično viskoznost, odnosno otpor protoku, guši valove – kao što zrak postupno guši valove zvuka', rekao je Peter Goldreich
, teoretičar planetarnih prstena u kalifornijskom Tehnološkom institutu u Pasadeni. 'Međutim, nova istraživanja pokazuju da u najgušćim dijelovima Saturnovih prstena viskoznost zapravo pojačava valove, što objašnjava fotografije koje je snimio Voyager.'
Autori istraživanja vjeruju da je vanjski dio prstena B nekada bio nastanjen brojnim malenim tijelima kao što je danas prsten A. Cassini je već ranije u prstenu B otkrio maleni mjesec promjera oko 300 metara. Ta su se tijela selila prstenom prema van i potom ostala zarobljena na njegovu rubu u području pod utjecajem Mimasove gravitacije, gdje se i danas nalaze.

Misija Cassini-Huygens je zajednički projekt NASA-e, Europske svemirske agencije i Talijanske svemirske agencije.

http://www.tportal.hr/scitech/znanost/94190/Saturnovi-prsteni-vibriraju-poput-zica-gitare.html

http://cassini-huygens.jpl.nasa.gov/spacecraft/index.cfm


01.11.2010.

Dvije svemirske šetnje:

NASA posljednji put lansira Discovery

Američka svemirska agencija NASA za srijedu je najavila posljednje lansiranje raketoplana Discoveryja, u 11-dnevnu misiju na Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS).

Direktor testiranja u NASA-i Jeff Spaulding rekao je u subotu kako je uvjeren da će popravci na održavanju pritiska u sistemu orbitalnog upravljanja raketoplanom omogućiti njegovo lansiranje u srijedu 3. novembra.

        

"Trenutno smo na dobrom putu do toga", rekao je Spaulding. Prema saopštenju NASA-e Discovery je do nedjelje 7. novembra u povoljnom "vremenskom prozoru" za lansiranje, dodao je Spaulding. Discoveryev let na ISS biti će 133. misija u NASA-inom programu Space Shuttle, započetom probnim letom 1981. godine.

        

Šetočlana posada, predvođena komadantom Stevenom Lindseyom, na ISS će tokom dvije svemirske šetnje instalisati stalni višenamjenski modul Leonardo, opremljen sa potrošnim materijalom i opremom za eksperimente.

    Leonardo 

Očekuje se da će 11-dnevni let biti "radno intezivna misija", rekao je direktor letova NASA-e Bryan Lunney. Na svojoj posljednjoj svemirskoj misiji Discovery bi trebao 170 puta obletjeti Zemlju, a nakon povratka ga čeka odlazak u tehnički muzej.

     

Raketoplan Endeavour trebao bi poletjeti na ISS 26. februara 2011., a američki Kongres ovog je mjeseca odobrio još jednu, završnu, misiju programa Space shuttle.